06.11.2006. godine
Ovo je moja osobna web stranica.
Namijenjena je onima koji žele saznati nešto više o meni. Isto tako to je mjesto gdje se želim pohvaliti svojim lovačkim uspjesima.
Zovem se Dalibor Kovačević. Rođen sam 22. srpnja 1969. godine. Službeno sam lovac od 1994. godine. Lud sam za lovom. U lov ulažem u svim pogledima: knjige, psi, oružje, municija ….
INTERNET:
Prošle godine sinula mi je jedno popodne ideja za izradu naše lovačke web stranice. Bi, ne bi i tako ja odlučih kupiti dvije knjige o webu – gdje sam dobio korisnu informaciju kako napraviti svoju prvu Internet stranicu – jednostavnu. I tako i bi.
Stranica je više puta modificirana- na bolje. Za nešto više od godinu dana stranica je dobila i svog tisućitog posjetitelja, na što sam vrlo ponosan. Isto tako prihvaćena je u cijelom svijetu. Na e-mail mi se javljaju razni prijatelji, poznanici, lovci, kolege i izriču razne riječi podrške i hvale. Naravno da to godi, i stoga sam odlučio napraviti i ovu stranicu.
PUNJENJE METAKA:
Od 2005. počinjem sam puniti karabinsku municiju (7,62x39, 7,62x54R, 8x57JS, .223Rem), a od 2006. godine i pištoljsku (9 mm luger). Mnogi se pitaju "Što ti to treba?" Odgovor je jednostavan:
1. i osnovno – kvalitetna municija je dosta skupa;
2. nikad nisam bio zadovoljan izborom zrna u municiji, nego sam bio prisiljen kupovati što mi nije bilo po volji;
3. metak koji košta 15 – 20 kuna ja sam napravim za 5 – 6 kuna;
4. preciznost – mog napravljenog meta se ne može mjeriti sa kupovnom municijom;
5. zadovoljstvo – ljudi ja pucam sa zadovoljstvom i nikad me na pamet ne pada da bi s tim metkom mogao promašiti.
O punjenju metaka se može govoriti da je kod nas još u povojima. O tome nemate jednostavno koga pitati. Sve informacije o punjenju nalazim na internetu i sa majstorima koji to rade 20 ili 30 godina razmjenjujem informacije. Oni, naravno bez ikakvog problema odgovaraju.
Slika dolje pokazuje grupu pogodaka 6 metaka na daljini 70 metara, kalibar 7,62x39, puška prerađeni vojni PAP.
Komentar? Nemam ga ni ja. Kad sam došao do mete nekoliko minuta sam samo gledao u to i sam sebi nisam mogao vjerovati. Kad sam pokazao to mom kumu Miri Čaglju rekao mi je: "Daj ne jebi to si pogodio sa 1 metar". Moj odgovor je bio: "Ajd ti pogodi sa metar 6 metaka u vrpu i tako metu izreži".
Ne mislim nikom soliti pamet niti opravdavati svoje postupke. Probao sam, oduševio se i nastavit ću i dalje.
Formula je jednostavna: Kupim zrna koja ja hoću, čahure nađem na streljani ili koristim svoje ispaljene od prije, kupim kapsle koje ja hoću i barut koji mogu naći (ako ga nema u prodaji koristim vojni od JNA iz vojnih metaka)
Oprema za punjenje je made in USA, "LEE". Jedna od najjeftinijih na svijetu, ali za mene super.
Zrna koristim Norma Oryx 12,7 grama za 8x57JS – za mene najbolje zrno na svijetu kupujem u Zbg u Detonexu;
Zašto najbolja? Zato što sva divljač koju sam pogodio s tim zrnom je pala. Ako ne u vatri onda je iza ostao takav krvavi trag da si ga mogao pratiti i bez pomagača. Podljeva gotova da i nema, čak i pri pogotcima u plećku – ulazna rana je skoro jednaka izlaznoj. Ide i kroz šikaru i kroz žito – nevjerovatno. Do sada sam koristio S&B municiju sa SPCE zrnima – mekanim ko papir, pojede ga šikara, žito, ne probije divljač, nekoliko puta na mjestu nastrela ni kapi krvi, pa ajde po pomoagača, pa ovo, pa ono ……
Slika ispod pokazuje pogodak u plećku srnjaka gdje se vidi i ulazna i izlazna rana na daljini oko cca 200 metara u žitu, pucano sa visoke čeke, iz naslona.
Hornady RNIL 11,7 grama za 7,62x54R – zrno za pucanje na blizu u šikari; RWS kegelspitz 4,8 grama za .223 Rem; S&B soft point 8 grama za 7,26 x 39.
Kaplse koristim CCI i S&B, i do sada nisam naišao na ferzager.
Barut je ili Accurate ili NC-05, NC-02, NC-08.
PSI:
To je opet priča za sebe.
BEZ PASA NEMA LOVA. Lovac koji nema psa nije lovac.
Za dobrog psa treba prvo imat sreće da ga kupiš i drugo trebaš poderat tri para čizama da ga naučiš. Iskustvo sa bavljenjem psima daje rezultate.
Moji psi (oštrodlaki nijemac Aga – pokojni i Mrvica – oštrodlaki terijer) imaju položene sve utakmice i IPO za potrebe lova, pa tako i utakmice na umjetnom krvnom tragu.
Nedavno sam kupio brak jazavčarku – iz Dervišage kod Požege od mog prijatelja Želje, staru 7 mjeseci. Kuja tako mala aportira bez ikakvih problema iako to za jazavčare nije uobičajeno.
Sad kad imam puške kakve sam želio, municiju kakvu sam želio, psa kakve sam želio – sad su svinje najebale. Al ću ih brijat dok mi zubi ne utrnu.
A sad bi mogli malo vidjeti slika lovačkih uspjeha:
17. listopada 2006. godine na otoku Cresu odstrijelio sam svog prvijenca jelena lopatara uz svesrdnu pomoć mojih pratilaca Joze Matoševića i Davora Vrabca. Od ushićenja koje je nastalo kad je jelen pao slikali smo se nekoliko puta ali su nam se toliko ruke tresle da su sve slike ispale nikako. Neke smo ipak izdvojili pa, uživajte.
