"PRIČE ISPOD KREVETA"  -  Antoaneta Klobučar

ODLOMCI IZ NEKOLIKO PRIPOVJEDAKA


VJEVERICA NEMIRKO

 Bili jednom tata i mama vjeverice.

Tata vjeverica bio je najveća i najsnažnija vjeverica u cijeloj šumi. Međutim, kako je bio  prevelik, bio je i najnespretnija vjeverica u šumi. Nije smio stati na tanke grančice da koja ne bi puknula, a povelik trbuščić mu je smetao u skokovima. Tako je njegov najdraži sport bilo grickanje oraha, lješnjaka i žirova u sjeni nekog drveta ili izležavanje u njihovoj ugodnoj duplji.
(............)
Tata i mama vjeverice svoju su Pa jako voljeli. Puno su se igrali s njom. Pričali su joj priče,  a često su se i svi troje lovili po duplji. Znali su se igrati i skrivača. Pa bi se sakrila, a roditelji su je tražili. Pa je bila mala pa nije znala da tata i mama jako dobro znaju gdje bi se ona mogla sakriti. Oni su se samo pravili da je nikako ne mogu naći, a ona bi sva sretna uživala u tome.

Pa je voljela još jednu igru. No tu igru tata i mama baš nisu voljeli. Zvala se "palo". Pa je izbacivala lješnjake, žireve i orahe iz duplje, a tata i mama išli su po njih. Zabranili su joj to raditi, ali dok bi se okrenuli, hrpa žireva bila je na zemlji pod dupljom.
(....................)


MA
ČIĆ MILKO

Zamislite jednog posve malog mačića koji je potpuno bijel i ima samo jednu crnu crtu na repu.

Osim toga, mekan je i paperjast poput vate. Tako je izgledao glavni junak naše priče. Zbog svog izgleda naš je mačić dobio ime Milko. Tko god bi ga vidio, dobio bi želju da ga pomiluje.

No njegova narav nije nimalo odgovarala njegovu izgledu. Bio je prilično prgav i za svaku je sitnicu frktao. Mnoga djeca koja su ga pokušala pomilovati osjetila su oštrinu njegovih pandži. Osim toga bio je i prava mala svađalica.

Imao je još dva brata i sestru.

Seka je bila siva s nekoliko bijelih mrljica. Zvali su je Sivka. Bila je nježna i prilično stidljiva.

Jedan je brat bio tigrast i ime mu je bilo Micko. Micko je bio pravi mangup i veseljak. Stalno je izvodio neke štosove, ali ne u namjeri da napravi nešto loše, nego da sve nasmije.

Drugi je brat bio potpuno crn i zvali su ga Mrki. Zanimalo ga je jedino jelo i spavanje.

Mačići su se jako međusobno voljeli, ali su se stalno navlačili, svađali i tužakali te ih je njihova mama često morala miriti i izigravati suca. A glavni uzrok svađe bio je uglavnom Milko (.............)

 

JEŽIĆ BOCKO

 Ježić Bocko bio je jako fin i pristojno odgojen ježić.

Uvijek je mirno sjedio za stolom. Nikada se nije ljuljao na stolcu i nije kopao nos. Nikada nije srkao iz tanjura niti je prolio juhu po stolu. Dok je bio još posve malen, nije se htio igrati s ostalim ježićima na igralištu da se ne bi uprljao. Osim toga, bili su previše nemirni i bučni.

Nije da on nije volio druge ježiće. Jako su mu se sviđali, ali on bi najradije stajao po strani i gledao ih, držeći mamu za ruku.

Onda je Bocko krenuo u vrtić za ježiće. Tu su mame ježice ostavljale svoje malene kada su imale neke važne poslove uz koje nisu mogle i njih povesti. Osim Bocka, tu je bilo još poprilično drugih ježića iz njihove šume. On je dolazio odjeven u najbolje odijelce, pa se nije usuđivao igrati se kako ga ne bi uprljao ili ne daj bože poderao. A druga djeca su se igrala tako divnih igrica. Na primjer tko će bolje razmazati bojice po odjeći dok crtaju čestitke mamama i tatama. Ili, tko će bolje pokidati hlačice dok skidaju loptu s drveta. Ili, tko će bolje poprskati curice dok skaču po barama (.........)

 

VRAB AC TVRTKO

Gnijezdo u kojem su živjeli vrapčić Tvrtko i njegovi roditelji nalazilo se u velikom gradu, pod krovom velike i lijepe crkve.

Iz gnijezda se širio prekrasan pogled na cijeli grad. Pod krovom se, osim Tvrtkova gnijezda, nalazilo još puno drugih. Uglavnom su tu živjeli vrapci i golubovi. Sve je to pomalo nalikovalo na pravi ptičji neboder, s jako puno stanovnika. Tvrtku se nekad činilo da stvarno živi na vrhu nebodera. On je bio pravi gradski vrabac. Obožavao je buku, gužvu, lupu, mnoštvo ljudi, automobile i tramvaje. Volio je stati na krov tramvaja i provozati se nekoliko stanica, iako ga je mama svaki put grdila kad bi doznala da je to radio. Opominjala ga je da je to jako, jako opasno, ali on se na to nije nimalo obazirao.

Znao je točno na koja mjesta i u koje vrijeme dolaze starice koje hrane ptice, gdje su u zoološkom vrtu skupljališta ptica, gdje su kante s najukusnijim otpacima u gradu. Mislio je da zna sve što je potrebno znati. Da mu u tom nitko nije ravan i da mu nitko nije potreban. Pomalo se pravio važan. Pričao je kako ga nijedna gradska mačka ne može uloviti.

Roditelji su mu često govorili da bude malo skromniji i da nije lijepo praviti se važan. Ali on je mislio da se to njima samo čini. Pa on se uopće ne pravi važan. Nije on kriv što svašta zna i svašta može (........)

 

NATRAG NA GLAVNU STRANICU KNJIGE